Mobilijar filmskog kustostva

MOBILIJAR FILMSKOG KUSTOSTVA

MO01002019

Serija I. Manifesti 0.

ur. / ed. Tanja Vrvilo

Zagreb, 2019.

Objavljujemo nulto izdanje serije Manifesti MOBILIJARA FILMSKOG KUSTOSTVA kao uvodnu riječ za dugoročni programatski rad Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma. Koncept Manifesta ukazuje na njegov transdisciplinarni element, utopijski diskurs zastarjelog formata, naivni poziv na kolektivnu akciju, pretapanje umjetničkog i političkog, misao da ono što je zaustavljeno i ugašeno sadrži prijedloge i mogućnosti za budućnost. Kako je pokazao Hans Ulrich Obrist u tekstu Manifesti za budućnost, neostvareni, dijelom dovršeni, izgubljeni, cenzurirani projekti potencijalno su najvažnije nepriopćene pripovijesti umjetničkog svijeta. Ovaj manifest uvodna je pozicija MOBILIJARA FILMSKOG KUSTOSTVA, višemedijskog projekta pokretanja i aktualiziranja baze artefakata i podataka našeg arhivskog gradiva za upoznavanje znatno šire lokalne i međunarodne zajednice s našim umjetničkim istraživanjima i praksama te za umjetničko-kustoski rad s promjenjivom instalacijom MOBILIJARA kao pokretnim arhivom vizualnih koncepata.


To navješćuju ishodišni dokumenti Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, epistolarna korespondencija Filmske mutacije: Pisma neke djece (nekoj djeci) 1960-ih: Jonathan Rosenbaum, Adrian Martin, Kent Jones, Alexander Horwath, Nicole Brenez i Raymond Bellour (izvorno objavljena 1997. u časopisu Trafic #24, a zatim u knjizi Filmske mutacije: Promjenjivo lice svjetske filmofilije iz 2003.) i prvi festivalski program autora pisama kao filmskih kustosa. Zatim, ključni dokumenti i tekstovi vezani uz koncept Nevidljivog kina (The Invisible Cinema) Petera Kubelke, koji su u temelju naših promišljanja o dispozitivima pokretnih slika. Taktičku promjenu pozicije naznačuje protu-pismo i programska lista filmologa Olafa Möllera, a tekst Tanje Vrvilo proširuje Mutacije nevidljivog kina na srodan međunarodni projekt kolektivnog filmskog programa i knjige, ili Filmove, koje ne želite vidjeti nigdje drugdje nego u kino-dvorani (autora Maše Peče i Koena Van Daelea), a koji se odvijao, na tragu Rosenbaumovog prvotnog koncepta, “izvan parametara jednoga projekta ili publikacije”.

Print/Pdf